Prosečna potrošnja ribe u 2008. godini, posmatrano na svetskom nivou, iznosila u proseku 17,1 kilogram po glavi stanovnika, evropski prosek iznosi 21,4 kilograma ribe po glavi stanovnika, dok se Srbija, sa prosečnom potrošnjom od oko 7 kilograma, nalazi na dnu lestvice. Minimalna potrošnja ribe po glavi stanovnika,najčešćeje posledica loših navika u ishrani, gde se riba uglavnom konzumira u vreme posta, kada i drastično skoči njena prodaja, dok se u ostalom periodu prodaja svodi na minimum. U Srbiji se pod ribnjacima nalazi oko 14.000 hektara, od čega je petina površina potpuno zapuštena i neiskorišćena. Godišnja proizvodnja ribe u našoj zemlji iznosi oko 15 hiljada tona, što je u odnosu na mogućnosti, više nego skromno.Iakoje proizvodnja ribe u poslednjoj deceniji povećana do tri puta, Srbija i dalje uvozi čak 70 odsto ribe koja se koristi u ishrani. Stručnjaci procenjuju se proizvodnja ribe uz odgovarajuće podsticaje može udesetostručiti, jer samo u Vojvodini postoji negde oko 100 hiljada hektara neplodne zemlje, koja je idealna za ribnjake.
Prosečna potrošnja ribe u 2008. godini, posmatrano na svetskom nivou, iznosila u proseku 17,1 kilogram po glavi stanovnika, evropski prosek iznosi 21,4 kilograma ribe po glavi stanovnika, dok se Srbija, sa prosečnom potrošnjom od oko 7 kilograma, nalazi na dnu lestvice. Minimalna potrošnja ribe po glavi stanovnika,najčešćeje posledica loših navika u ishrani, gde se riba uglavnom konzumira u vreme posta, kada i drastično skoči njena prodaja, dok se u ostalom periodu prodaja svodi na minimum.
U Srbiji se pod ribnjacima nalazi oko 14.000 hektara, od čega je petina površina potpuno zapuštena i neiskorišćena. Godišnja proizvodnja ribe u našoj zemlji iznosi oko 15 hiljada tona, što je u odnosu na mogućnosti, više nego skromno.Iakoje proizvodnja ribe u poslednjoj deceniji povećana do tri puta, Srbija i dalje uvozi čak 70 odsto ribe koja se koristi u ishrani. Stručnjaci procenjuju se proizvodnja ribe uz odgovarajuće podsticaje može udesetostručiti, jer samo u Vojvodini postoji negde oko 100 hiljada hektara neplodne zemlje, koja je idealna za ribnjake.
U poslednjih nekoliko godina, zabeležen je trend blagog povećanja izvoza ribe, međutim, imajući u vidu potencijal koji Srbija poseduje na ovom polju, drastično povećanje izvoza tek možemo da očekujemo.Šansa za veći iskorak naročito leži u šaranskom ribarstvu,koje je u našoj zemlji primarno, a pored toga, trenutno postoje četiri fabrike hrane za ribe, sa potencijalom ukupne proizvodnje preko 40.000 tona.
S obzirom da na domaćem tržištu postoji manja potrošnja ove namirnice u odnosu na zemlje Evropske Unije, svakako bi trebalo okrenuti veći deo proizvodnje ka izvozu. Evropska unija, kao najveći uvoznik ribe na svetu, godišnje uveze 1,65 miliona tona, a izveze svega 100.000 tona, tako da postoji odličan potencijal za plasman ribe iz Srbije u države Evropske Unije. Pored toga, izvoz ribe na rusko tržište takođe predstavlja veliku šansu za srpsko ribarstvo, naročito ukoliko se u obzir uzmu i prednosti koje naši proizvođači imaju na osnovu Sporazuma o slobodnoj trgovini sa ovom zemljom.
Osnovna prepreka sa kojom se suočavaju izvoznici, jesu ograničeni proizvodni kapaciteti, koji predstavljaju kap u moru kad je reč o potrebama pomenutih tržišta. Da bi se ostvario veći izvoz, neophodno je da se šaran, kao glavni izvozni proizvod, uzgaja u mnogo većim količinama, zatim prerađuje i plasirana evropsko i rusko tržište, za šta je neophodna pomoć države kroz podsticajne mere za unapređenje proizvodnje na postojećim ribnjacima. Pored šarana, kao glavne vrste, svakako ne treba zanemariti i ostale vrste poputkalifornijske i potočne pastrmke, belog amura, belogi sivog tolstolobika, soma, smuđa, itd.
Pored toga, postoji još niz problema u ovoj oblasti, koji destimulišu proizvođače u proboju na inostrano tržište. Između ostalog, proizvođači predlažu da se vodni doprinos plaća po hektaru, a ne po kilogramu proizvedene ribe, te očekuju finansijsku podršku iz agrarnog budžeta, jer je podrška države, kroz subvencije i druge vidove pomoći, neophodna za dugoročan razvoj ribarstva i rast izvoza. Takođe, još uvek je prisutno dosta problema u sprovođenju postupka davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini, pa je potrebno definisati ,”uslovno grlo” za ribnjake, odnosno za farme na kojima se obavlja gajenje šarana.
Na polju subvencionisanja ribarstva, proizvođači imaju brojne zamerke, jer smatraju da su u podređenom položaju u odnosu na ostale grane poljoprivrede, te da su podsticajne mere za proizvodnju, preradu i marketing ribe zanemarljive. Na planu podsticaja najviše je odmakla Turska, čiji su proizvodni kapaciteti pastrmke višestruko uvećani. Zahvaljujući velikoj finansijskoj pomoći države, Turska je danas jedan od najznačajnijih izvoznika, kako pastrmke tako i morske ribe, a cenovno je veoma konkurentna.
Zemlje u okruženju su takođe dosta toga učinile na polju subvencionisanja, te su na taj način proizvođačima olakšale nastup na domaćem i na inostranim tržištima. U Hrvatskoj se svaki kilogram proizvedene i fakturisane ribe subvencioniše sa 60 evrocenti. U Bosni i Hercegovini postoje dvostruki aršina za tu oblast - za razliku od Federacije koja sa 40 feninga subvencioniše svaki kilogram proizvedene i fakturisane ribe, u Republici Srpskoj nisu predviđene nikakve subvencije.
Rast izvoza u 2016. za 126%
Zahvaljujući aktivnostima Grupacije za ribarstvo Privredne komore Srbije, kao i donošenju nekih novih zakona i pravilnika, desile su se pozitivne promene odnosa nadležnih institucija prema ribarstvu Srbije, što je i rezultiralo povećanem proizvodnje i izvoza.
Za prvih devet meseci 2016. godine, izvoz ribe i ribljih proizvoda iz Srbije premašio je 10 miliona dolara, što je povećanje za čak 126 odsto u odnosu na isti period predhodne godine, saopšteno je na radionici „Prevencija i kontrola nezakonitih, neprijavljenih i neregulisanih ribolovnih aktivnosti”, koja je održana u Privrednoj komori Srbije.
Kako je istaknuto, za izvoz prerađevina od morske ribe u EU, neophodno je posedovati registrovan objekat za preradu ribe koja će se izvoziti u EU, veterinarske sertifikate i CATCH CERTIFICATE. Na radionici koja je održana 16. i 17. novembra 2016, Šon Mariot, ekspert PLAC II projekta, upoznao je prerađivače ribe, uvoznike i izvoznike sa glavnim zahtevima za prevenciju i kontrolu nezakonitih, neprijavljenih i neregulisanih ribolovnih aktivnosti.
Sa predstojećim obavezama u vezi CATCH CERTIFICATE, koji će postati obavezan kada novi Pravilnik stupi na snagu, privrednike je upoznao Mirko Novaković, iz Ministarstva poljoprivrede izaštite životne sredine. Mirjana Miščević, sekretar Grupacije za ribarstvo PKS pozvala je sve prerađivače ribe da budu aktivni u radu Grupacije za ribarstvo, u okviru Sekcije za preradu ribe, koja će uskoro biti osnovana. Radionicu je organizovalo Ministarstvo za poljoprivredu i zaštitu životne sredine uz podršku PKS.
U Srbiji je registrovano ukupno 11 kompanija koje imaju izvozne brojeve za izvoz ribe i prerađevina od ribe u EU. To su Yuhor, Carnex, Neoplanta, DTD ribarstvo, Ancora Nuova, Vasović d.o.o, Kristal SO, Tunalux, Principal duo i Barbe Seafood.